Povijest samostana i župe

Dolazak franjevaca u Bjelovar (1934.)

Prisutnost franjevaca u Bjelovaru započinje u jesen 1934. godine na poziv tadašnjeg nadbiskupa koadjutora, bl. Alojzija Stepinca. Glavni začetnik ideje bio je dr. Rudolf Vimer, bjelovarski rođenjak i sveučilišni profesor, koji je velikodušnim darom postavio temelje za izgradnju samostana. Prvi franjevci koji su stigli u grad djelovali su kao vjeroučitelji u srednjim školama i dušobrižnici u bjelovarskoj bolnici.

Izgradnja crkve i samostana (1935. – 1936.)

Zemljište za gradnju današnjeg kompleksa kupljeno je 1935. godine, a sami građevinski radovi započeli su u listopadu iste godine. Zahvaljujući potpori brojnih donatora i nesebičnom trudu građana, Franjevački samostan i crkva sv. Antuna dovršeni su i sagrađeni u iznimno kratkom roku, već tijekom 1936. godine.

Osnivanje župe (1980.)

Desetljećima je crkva sv. Antuna služila kao samostanska crkva. Povijesni zaokret događa se u rujnu 1980. godine, kada zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić osniva novu župu (prvotno Bjelovar III., a kasnije preimenovanu u Župu sv. Antuna Padovanskog), čime crkva službeno postaje župna crkva. Za prvog župnika imenovan je o. Stanko Banić. Od tada pa do danas, župa zauzima središnji dio grada Bjelovara i predstavlja prepoznatljivu duhovnu i zelenu oazu u srcu zajednice.